Moj um pun je konfuzija
Mračno svjetlih strana – realnih iluzija
Da idem stanje opsežnije objašnjavati
Ne bih nikada pričao prestati

Jer ljudskoj gluposti nema nikad kraja
Pa ni ne vidim završetak konfuzijama
A zbog gluposti i ide sve u kurac
Zato sam postao – Popizdunac

A Popizdunac je idealista u realnome svijetu
Koji želi uživat punim plućima u životu
A budući da mu to svijet i društvo ne dopušta
On stalno je upleten u neka sranja gusta

Jer od monetarnog fonda, pa do primitivnih ulica
Uvijek ispod kruha se nalazi udica
Koja hoće da me s moga puta skrene
Koja hoće da napravi budalu od mene

Ta udica koja prema propasti vuče
Zbog koje se ljudi uglavnom muče
Zbog koje cijela ljudska populacija
Postaje od jedne vlasti korporacija

Zbog koje su pare vrijednije od života
Zbog koje je sve puno moćnih idiota
Zbog koje svijet juri prema svojem kraju
Ukoliko mu pamet ne promjeni putanju

A vrlo često oni ljudi svijesni trenutnoga stanja
Ljude iskorištavaju i govore sranja
Govore da je smisao života u utrci za kapitalom
A u biti čini ljude masom isfrustriranom

Jer zbog ovakvoga svijeta pohlepa prevladava
I stvara se društvo koje živi za badava
Jer dok su jedni puni moći i para
Većina drugih je jedino puna govana

A ja odbijam takvo oblikovanje
Jer onda bi mi tek bio život sranje
Jer onda ne bih niti sekundu na dan
Se osjećao istinski slobodan

Zato sam odvojio sranja od problema
Jer vam ja svoj život nedam
Nedam vam da dišete umjesto mene
Nedam da pokvarite moje svjetonazore

Želim osjećaj slobode da mi prolazi kroz vene
Da mi ima smisla moje postojanje
Za to se isplati i tijelom umrijeti
Iako je puno bolje za to živjeti

I zato se inatim i trudim ostat živim
I zato ja neću - neću da se smirim
I ne želim od svoga sna odustati
Da će ovaj svijet - boljim postati

Al' budući da sam i ja od krvi, mesa, kosti i duše
Mene ponekad, na pod sruše
Ali ja se ustajem i pokazujem inat
Jer neće mene – nepravda utišat

A danas je vrijeme kada odumiru ljudi
A stvaraju se instant klonovi
A ja dok imam snage i postojanje
Od mene češ čuti riječi prije nego lajanje

Jer meni nije normalno ovo što vidim
Ovo što mi uporno predstavljaju normalnim
A to je transformiranje ljudi u ovce
Sa ciljem da pastiri – zarade moć i novce

Ja želim tome na kraj stati
Jer postoje ljudi koje žele živjeti
A oni koji žele i dalje vegetirati
Će uvenuti, čim gospodar prestane zaljevati

A to će biti uskoro...